U divljini – jedan dan tokom prevoza afričkog bizona

Od prevoznika životinja u južnoafričkim prirodnim rezervatima ne zahtijevaju se samo izvanredne vještine vožnje, nego i hrabrost.

Helikopter i kamion.

Helikopter pomaže u lociranju i uspavljivanju bizona, dok ga veterinarska ekipa na tlu prati u svom kamionu.

Kees Lawrence.

Kees Lawrence, voditelj ekipe za hvatanje divljih životinja, priprema se za ubrizgavanje vitamina B bizonu.

Lastavice prelijeću i poniru nad južnoafričkom savanom. Dok hladan povjetarac struji preko ravnice. Tek je prošlo 6 sati i za nekoliko minuta izlazi sunce. Odjednom ptice prestaju pjevati zaglušene bukom dizelskog motora.

U oblaku crvene prašine i uz zaglušujuću buku, Volvo FM boje pijeska ide ka grupi ljudi s kamionetima okupljenoj na ulazu u prirodni rezervat Koppies Dam, 150 kilometara jugozapadno od Johanesburga. Sezona je upravo počela. Danas tim za lov na divljač lovi i prevozi krdo afričkih bivola, jednu od pet veličanstvenih divljači kako lovci opisuju najopasnije afričke životinje koje se najteže prate i love.

„Često lovimo bivole, a to je uvijek opasno. Bivo je snažna životinja i uvijek napada nasilno. Ako vas dohvati, gotovi ste. Ubit će vas“, kaže Petrus Motsoane, nadzornik tima i vozač tegljača Volvo s prikolicom za transport ovih agresivnih životinja.

Lov i prevoz divljih životinja važan je zadatak u većini južnoafričkih prirodnih rezervata. Prvenstveni je cilj održavanje ravnoteže između različitih životinjskih vrsta u rezervatima, ali i sprečavanje samooplodnje.

Bivo je snažna životinja i uvijek napada nasilno.

Petrus Motsoane

poslovođa tima i vozač kamiona

Bizon odozgo.

Prevoz životinja provodi se kako bi se održala ravnoteža između različitih vrsta životinja u rezervatu, ali i kako bi se sprečilo parenje blisko srodnih životinja.

Lov traje tokom zimske sezone, od marta do oktobra, kada je najhladnije. Tim lovi i prevozi nekoliko različitih vrsta divljači – od zebri i nosoroga do bivola i lavova. 

Prirodni rezervati u pokrajini Free State u Južnoj Africi radno su mjesto Petrusa Motsoanea više od 20 godina. Hirurški precizno manevriše kamionom od 24 tone i 22 metra preko savane, prateći krda životinja koja treba premjestiti. Posao je vrlo zahtjevan i za vozilo i za vozača.

„Umarate se dok se vozite po savani. Čini vam se kao da vam pucaju rebra! Ipak, vozim ovaj kamion deset godina i nikada nisam imao nikakvih problema. Dovoljno je snažan i otporan za sve što nam treba“, kaže Petrus.

Tim za lov na divljač u pokrajini Free State čini 25 ljudi, veterinar i pilot helikoptera. Helikopter traži i juri bivola na otvorenom kako bi ga veterinar iz vazduha gađao strelicama za uspavljivanje. 

Čim bivo padne ošamućen, tim na tlu dolazi kamionetom i u njegov zadnji kraj vitlom utovaruje životinju tešku više od jedne tone. Bivo se zatim prevozi do Petrusovog kamiona Volvo, gdje se uspavana životinja pomoću kamiona sa dizalicom utovaruje na prikolicu, nakon čega joj se daje antidot kako bi se probudila.

Petrus Motsoane.

Petrus Motsoane radi u prirodnim rezervatima u pokrajini Free State u Južnoj Africi već više od 20 godina.

„Bivo se budi i postaje malo agresivan, ali mi smo već vani i zatvaramo vrata. Ako se probudi prije nego što napustite prikolicu, morate biti brzi kao munja kako vas ne bi dohvatio“, kaže Petrus.

Zlatni zub u donjoj vilici i zlatna naušnica u lijevom uhu blistaju dok se sa osmijehom prisjeća priče o ošamućenoj zebri koja se usred utovara probudila i pobjegla u savanu s povezom preko očiju.

Tri noja vrte pernatim repovima dok kaskaju kroz visoku travu desno od kamiona, a huka helikoptera plaši dva odrasla nosoroga s mladunčetom i tjera ih u bijeg. Kamion i dalje poskakuje preko trave i žbunja, spušta se u jarugu i prelazi most toliko uzak da je pravo čudo da ga kolona vozila može prijeći. Petrusovo je lice skamenjeno dok se koncentriše na vožnju.

„Kada vozim po teškom terenu, kamion poskakuje i zvuči potpuno drugačije nego na normalnoj cesti. Po opasnom terenu moram voziti stvarno vrlo polako sve dok ponovo ne bude bezbjedno. Moram dobro motriti na cestu ispred sebe kako bih bio siguran da na njoj nema kamenja ili drugih prepreka. Ali, ne mogu vidjeti sve, te ponekad rizikujem“, kaže on.

Uhvaćeni bizon.

Svaki ulovljeni bizon testira se na različite bolesti, mikročipira i dobija vitamin B za jačanje imuniteta.

 

Dan počinje loše. Prva dva bizona koja je veterinar imobilizovao upadaju u jarak i u klisuru koja je opasno blizu rijeke. Kamioneti se zaglavljuju u visokom žbunju koje vodi do tog mjesta i motori im huče, a kada tamo stignu, ne mogu se spustiti u močvarnu oblast gdje spava jedan od bivola. Zbog drveća helikopter ne može tjerati druge bivole koji možda čekaju u blizini, spremni za napad.

Stiže pojačanje i sve se odvija vrlo brzo: nakon što stave bivola na zelena nosila i vitlom ga izvuku uzbrdo do džipa, desetoro ljudi golim rukama utovaruje uspavanu životinju na zadnji kraj kamioneta.

Bizon sa povezom preko očiju.

Nakon što je bizon ošamućen sredstvom za uspavljivanje, ekipa mora brzo utovariti životinju na prikolicu.

Osim što vozi kamion, Petrus kao nadzornik prati kako se radi sa životinjama i pomaže pri utovaru na prikolicu. Prikolica je podijeljena na pet odjeljaka sa čeličnim vratima koja se otvaraju i zatvaraju izvana. Kamion može prevesti najviše 15 bivola, u zavisnosti od veličine.

„Bivoli ne vole stajati sami. To ih izluđuje, te ozljeđuju sami sebe. Zato dva ili tri bivola uvijek putuju u jednom odjeljku“, objašnjava Kees Lawrence, vođa tima za lov na divljač, dok određuje odgovarajuću dozu vitamina B za četverogodišnju bivolicu koju su članovi tima upravo unijeli u kamion.

Svakog uhvaćenog bivola testira na različite bolesti, označava mikročipom i vakciniše vitaminom B kako bi mu ojačao imuni sistem. Dok Kees daje injekciju uspavanom bivolu, između tegljača Volvo sa prikolicom i kamiona sa dizalicom pravi se red bivola sa bijelim povezima preko očiju i pamučnim čepovima u ušima. Povezi preko očiju i pamučni čepovi pomažu im da ostanu mirni.

Kada pričam drugim vozačima šta vozim, kažu mi: ’Čovječe, te će te životinje jednog dana ubiti’. Ali to radim već više od 20 godina i još uvijek sam živ.”

Petrus Motsoane

poslovođa tima i vozač kamiona

Uzimanje krvi za testiranje, prenos i buđenje bivola odvijaju se vrlo brzo. Dugom željeznom šipkom Petrus otvara vrata između odjeljaka. Četrnaest životinja brzo se tiska u prikolici. Bizoni nisu presretni što su se iznenada našli u skučenoj metalnoj kutiji. 

„Smirit će se kada krenemo”, kaže Petrus penjući se u kabinu. 

Kamion kreće nazad kroz rezervat, prema skloništu u kojem će bizoni ostati u karantinu prije nego što ih na licitaciji prodaju drugim rezervatima. Današnji teret vrijedi više od 2,2 miliona randa, tj. oko 170.000 eura. Nakon prodaje, Petrus Motsoane prevest će životinje do novih domova.

„Na poslu najviše volim voziti kamion cestom. Kada pričam drugim vozačima šta vozim, kažu mi: ’Čovječe, te će te životinje jednog dana ubiti’. Ali to radim već više od 20 godina i još uvijek sam živ.”

Volvo FM u prirodnom rezervatu.

Kamion

Volvo FM iz 2003. sa 13-litarskim dizelskim motorom od 380 KS i južnoafrička prikolica SA Trucks. Ukupna dužina tegljača i prikolice iznosi 22 metra, a težina 24 tone. Vozilo se koristi svakodnevno tokom sezone lova na divljač, od marta do oktobra, za prevoz divljih životinja po savani i normalnim cestama.

Povezani sadržaj

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postepeno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa postalo je najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na zemlji otetoj moru....

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih svjetskih cesta. To je cesta Paso de los Caracoles u Čileu....

Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlost je nemilosrdna, a zrak razrijeđen. Najveća slana ravnica na svijetu iskušava i ljude i mašine. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina....

Filtriranje članaka

5 true 5