Kamioni
Duboko u eksploatacijskoj površini, mašine se kreću kao mehanički mravi, uporno i neumorno. Čuje se udaljen zvuk motora. Izvan rudnika maglica se nedavno podigla i otkrila planine prekrivene šumama.
Dolje, u rudniku, odzvanja snažna rika. Čuje se zvuk kamena koji se tare o čelik, a lopate ugljena i zemljanog materijala jedna za drugom prekrivaju platformu kamiona. Andreas Wahyudi tih nekoliko minuta, koliko je potrebno njegovim kolegama da utovare kamion, čeka s rukom na mjenjaču.
Zatim daje gas i još jednom se penje na vrh. “Najvažniji su koncentracija, pažnja i međusobna komunikacija”, kaže.
Rudnik Susubang je otvoreni rudnik koji se proteže na 9.000 hektara u Istočnom Kalimantanu, indonezijskom dijelu Bornea. Tu se vadi najtvrđi i najskuplji ugljen, antracit.
Izloženi ugljen izgleda kao crne vertikalne trake u iskopanoj zemlji. Za pristup je potrebno miniranje, a zatim i uklanjanje zemljanog materijala punog kamenja između traka ugljena. 31-godišnji Andreas svaki dan uklanja zemlju vozeći Volvo FMX sa područja rudnika na 1.5 km udaljenu deponiju. Neravna cesta i težak teret, čak i do 27 tona, iziskuju otporna i čvrsta građevinska vozila, ali i vješte vozače.
Nikad ne znamo šta je pred nama. Teren se mijenja i ono što vam se čini u jednom trenutku, u sljedećem se može brzo promijeniti.
Duboki tragovi kotača, kamenje i ogromne rupe otežavaju vožnju cestama u blizini rudnika. Zemlja koja se uklanja, kao i klizišta i odroni nakon kiša, brzo mijenjaju krajolik.
“Najveći izazov je teren. Stanje cesta svakako utiče na bezbjednost”, kaže Andreas.
Kamioni do vrha puni tereta tutnje pokraj nas, a Andreas budno pazi na njih. Zatim stiže do bare na cesti i čvrsće stišće volan s obje ruke. Dok motor bruji, kamion stiže do strmine i penje se uzbrdicom.
“Nema problema, ovaj motor je jak.”
Stalna uputstva o mjestu odlaganja tereta, pitanja o Andreasovom položaju i upozorenja o preprekama na cesti čuju se iz komunikacijskog radio-uređaja. U rudniku je komunikacija najvažnija.
“Nikada se ne zna na šta možemo naletiti. Teren se mijenja i ono što vam se čini u jednom trenutku, u sljedećem se može brzo promijeniti. Znam, međutim, da će me kolege stalno informisati pa sam miran”, govori nam Andreas.
Tokom smjene Andreas nikada ne napušta svoj kamion, ali stalna radio komunikacija, zvuk sirena i pozdravi vozača koji nam dolaze ususret znače da se nikada ne osjeća usamljeno.
“Najbolje u ovom poslu su prijatelji koje sam stekao”, objašnjava Andreas.
On dolazi iz Longkalija, iz Istočnog Kalimantana i, kao i mnogi drugi vozači, daleko je od svoje porodice. Tokom posljednjih nekoliko godina velika potražnja crnog zlata, najviše iz Kine, potaknula je strane firme da otvaraju sve više rudnika u Kalimantanu i to je stvorilo visoku potražnju za radnom snagom.
Andreas trenutno dijeli smještaj sa još 20 drugih vozača u mjestu u koje se brzo stiže autobusom. Ima svoju sobu, jednostavno namještenu, sa madracem na podu i posterima nogometnih idola na zidovima. Većinu aktivnih sati provodi u vozačkoj kabini i to mu se sviđa.
Andreas vozi kamione od 2005. godine i posljednju je godinu proveo radeći u rudniku. U početku je sjedio pokraj drugog vozača koji ga je obučavao.
“Kada sam počeo, naginjanje kamiona je bilo veoma neprijatno, ali sada sam se navikao na to. Volvo je veoma udoban, pa se mogu opustiti. U usporedbi sa drugim markama kamiona ovjes i amortizeri u kabini su sjajni”, kaže.
Podne je i vrijeme je za ručak u blizini rudnika. U sjeni, pod nadstrešnicom, radnici jedu rižu koju su ponijeli sa sobom i zatim pale cigarete, dok se kamioni odmaraju na parkiralištu.
Vruće je i vlada potpuna tišina. Glinena podloga utabana je teškim vozilima koji izgledaju napušteno na snažnom, užarenom suncu. Blato se osušilo u tragovima guma i na točkovima, a grumeni blatne ilovače vise sa šasije kamiona. Širi se miris dizela i vrućih guma. Rad se zatim nastavlja do kasno popodne.
Sljedećeg se dana krajolik, međutim, mijenja. Tokom noći padala je kiša, planine su okupane izmaglicom, a zrak je težak i vlažan.
“Danas će biti sklisko”, kaže Andreas. Upravo je u kantini u kojoj sve miriši na čili i ulje pojeo doručak, rižu i piletinu, a zatim obuo gumene čizme i u rano jutro krenuo na posao.
Hladan vjetar puše po kamionskom parku, a tlo je blatnjava lokva. Andreas brzo provjerava svoj kamion. Ulje, filter, gume, kočnice – sve izgleda u redu. Penje se u kabinu, na gornjoj stepenici izvlači noge iz čizama i nešto zapisuje. Zatim uključuje tehno muziku, naslanja se i čeka, čeka...
Dok vozim, osjećam se važno i ponosim se sobom.
Na tropskom Borneu monsunske kiše su iznenadne i snažne. Padaju često, ali ih je teško predvidjeti. Nakon kiše treba očistiti ceste i svi drugi radovi se iz bezbjednosnih razloga obustavljaju.
“Inače postoji opasnost da se nađemo u jami i prevrnemo ili se sudarimo. Danas je vrijeme jasno, ali znamo da kiša može pasti svakog trenutka.”
Radovi se prekidaju i kada je gusta magla i prašina. Zato svi ozbiljno i marljivo rade kada je posao moguć. Kamioni Volvo u ovom rudniku rade neprestano i traju do 10 godina.
Kada sunce izađe i magla se podigne, vozači se naginju nad svoje Volvo kamione. Zvuk motora se prekida i muzika iz vozačkih kabina čuje se među kamionima. Jedan od vozača je pojačao zvuk i istegnuo se, pružajući noge iznad otvorenih vrata.
Teška vožnja u rudniku čini umor jednom od najvećih opasnosti pa se redovno provode testiranja da bi se obezbijedilo da vozači ne budu preumorni. Andreas vozi 11 sati dnevno. Priznaje da ista vožnja od 18 minuta dan za danom čini posao monotonim. Međutim, to se nadoknađuje osjećajem koji nudi posao za upravljačem.
“Dok vozim, osjećam se važnim i ponosnim. To me čini zadovoljnim”, objašnjava.
Iznenada stiže nalog za pokret i on odmah pali motor. Sunce je već visoko na nebu iznad rudnika. Po završetku radnog dana Andreas natraške ulazi na svoje parkiralište, gasi motor i iskače iz kabine. Mjesec sja iza mirnih oblaka, obasjava crvenkaste hrpe zemlje, vegetaciju i udaljene plavičaste planine.
Muškarci u plavim košuljama i kacigama kreću iz kantine do kamiona, spremni započeti noćnu smjenu. Andreas stoji na mjesečini. Kod kuće, u Longkaliju, bio je farmer i vozač kamiona. Mogućnost bolje zarade dovela ga je ovamo, gdje je dobio i priliku da razvije dodatne vještine i napreduje u karijeri.
“Jednog dana, kada to bude moguće, volio bih otvoriti svoju transportnu firmu i iskoristiti iskustvo koje sam ovdje stekao. Ko zna”, kaže on dok mu skroman osmjeh osvjetljuje lice, „jednog dana možda ću čak kupiti svoj kamion.”
Volvo FMX za izazovne građevinske poslove, u obliku dampera 6x4 sa zakošenim zadnjim krajem 17M3 (za odvoz zemlje i pokrovnih stijena), sa rednim, šest-cilindarskim, 10,8-litarskim motorom D11A, snage 370 KS
Kako se koristi: Za odvoz zemlje (pokrovnih stijena) u rudniku Susubang