Kamioni
Roger Henriksson jednostavno žudi za svjetlom. Četiri mjeseca godišnje on provodi svoje radne dane u sferi sjena između sumraka i zore. Kao vozaču u Överkalixu, nekoliko kilometara južnije od Polarnog kruga, standardni uslovi su tama, ceste pokrivene snijegom i temperature do -40 Celzijusovih stepeni. Nagrada za preživljavanje te teške zime stiže tek u junu.
“Skoro je nemoguće opisati kako je ovdje ljeti, kada je svijetlo 24 sata dnevno i kada sja ponoćno sunce. Sve je mnogo lakše kada vam se budilica javi u 1:50 u junu, kada Sunce sja, u poređenju s tom istom budilicom kada je potpuna tama i -35 Celzijusovih stepeni!”, kaže Roger Henriksson.
Iako je klima oštra, a smjene svake druge sedmice počinju u 3 sata ujutro i sve to uzima svoj danak, on ne bi mijenjao svoj posao vozača na Sjeveru.
“Ova klima je od mene stvorila osobu kakva jesam. Skoro mi je 50 godina i samo sam jednom u životu bio u inostranstvu. Bilo je OK, ali sam osjetio pravu nostalgiju dva dana prije povratka kući! Ne bih mogao živjeti u velikom gradu.”
Roger svakog radnog dana vozi između svog rodnog grada Överkalixa i pilane u Munksundu, po dva puta tamo i nazad s punim tovarom građe. Dužina tegljača iznosi 30 metra, a uz puno opterećenje težina je 90 tona!
“Ne treba ni napominjati da je bilo pomalo strašno kada sam na početku pogledao u retrovizor i shvatio da se čini da je kamion beskonačan! Međutim, ubrzo sam se na to navikao i moram priznati da imam osjećaj da me prati "snaga", kaže Roger uz osmijeh.
Posljednjih godinu danavozi taj cestovni voz koji je dio ETT-a, odnosno istraživačkog projekta En Trave Till (Jedna hrpa više). Vožnja 50% većeg tereta povećava efikasnost i smanjuje emisije ugljika za 20% u poređenju s klasičnim kombinacijama teretnih vozila. Pošto je teret raspoređen na više osovina, kombinacija vozila izaziva i manje trošenja površine ceste.
Bilo je pomalo strašno kada sam na početku pogledao u retrovizor i shvatio da se čini da je kamion beskonačan.
Za vožnju kamiona koji je 30 tona teži od onoga što dozvoljava švedski zakon javnim cestama bila je potrebna posebna dozvola. Volvo Trucks jedan je od brojnih učesnika ovog istraživačkog projekta. Organizatori se nadaju da će projekt donijeti promjene zakonodavstva tako da će se maksimalna dozvoljena težina za teške transporte povećati sa 60 na 74 tone. Dugoročni cilj je i odobrenje primjene kamiona od 90 tona.
Roger sjedi u svojoj kabini i psuje. Temperature niže od nule kojima je obično okovan Överkalix, polako su se približile nuli, što će donijeti "crni led" i bljuzgavicu.
“Tek kada se led počne topiti i bljuzgavica izgleda ovako, a ne drugačije. Nemogućnost kretanja je…,” zastaje i pravi grimasu. Nakon što mu je kolega pomogao pokrenuti kamion, Roger s malim zakašnjenjem napušta parkiralište.
Danas je poseban dan. Ovo je prvi put da Roger vozi novi Volvo FH16 kompanije Volvo Trucks posebno konstruisan za teške prevoze.
“Uvijek je zabavno voziti novi kamion. Sada, kada vozim novi FH, već osjećam veliku razliku. Ovaj je jači, ima mnogo veću snagu i bolje održava brzinu na uzbrdicama. Ovjes, za razliku od onog na starom modelu, pruža puno ugodniji osjećaj na cesti. Imam veliko povjerenje u ovaj kamion”, kaže Roger.
Cesta između Överkalixa i mjesta Piteå relativno je ravna, s nekoliko dužih sekcija i povremenim zavojima. Zahvaljujući nezavisnom prednjem ovjesu (IFS), Roger već primjećuje da kamion lakše savladava cestu.
“Radi kao san, upravo poput sata. Puno je stabilniji od starog modela. Čak je stabilniji i izdržljiviji u zavojima i rotorima, samo ga treba okretati. To stabilnije ponašanje vozila na cesti, naravno, za mene kao vozača je veoma pozitivno.”
Pouzdanost i činjenica da kamion može obaviti posao uprkos teškim uslovima jednostavno su osnovni zahtjevi u sjevernoj Švedskoj.
“Zimska vožnja ovdje "gore" može biti uzbudljiva. U jednom trenutku pojavljuje se snježna mećava, a u drugom led. Za neiskusne vozače s lošim gumama to nije nimalo zabavno. Često viđam strane kamione koji zapinju na uzbrdicama. Baš protekle sedmice jedno je vozilo skliznulo u jarak zajedno s prikolicom”, govori nam Roger.
I sam se našao u jarku nekoliko puta tokom svog 24-godišnjeg staža vozača drvene građe. Posljednji put to se dogodilo prije više od deset godina. Roger pokazuje rame koje je ozlijedio u nesreći i kaže da još uvijek pomalo boli.
“U ledenim uslovima morate biti sposobni predvidjeti kada treba stati, a kada se vožnja može nastaviti”, objašnjava Roger.
Zimska vožnja ovdje gore može biti uzbudljiva. U jednom trenutku pojavljuje se snježna mećava, a u drugom led.
Prvi put kada je vozio kamion ETT-a, iznenadilo ga je koliko je jednostavan i fleksibilan uprkos svojoj dužini. Budući da prikolica sadrži podupiruću šasiju, vezu i prikolicu, vožnja unatrag je teška, ali inače Roger ne misli da dodatne tone čine neku veliku razliku u pogledu vožnje.
“Sistem kočenja ovog kamiona toliko je dobar da put zaustavljanja nije duži od standardnog 60-tonskog kamiona”, govori nam on.
Otvara prozor i pljuje vlažni duhan (švedski "snus"). Iznad borovih stabala brzo prolazi martovsko sunce. Roger nosi sunčane naočale preko običnih da bi zaštitio oči od svjetla koje stvara odbljesak od snijega.
“Između Överkalixa i mjesta Piteå primjetna je razlika u klimi, uslovima na cesti i vremenu. U Överkalixu je ponekad sjajno, ali između mjesta Luleå i Piteå može biti klizavo”, kaže Roger.
Iako put od Överkalixa do Piteåe traje samo dva sata, temperature zimi mogu biti od -30 Celzijusovih stepeni u kontinentalnom dijelu do samo nekoliko stupnjeva ispod nule na obali. Zato se i vozač, ali i kamion, moraju nositi s tim velikim varijacijama u temperaturi.
U pilani u Munksundu istovareni trupci putuju pokretnim trakama između hrpa drvene građe. Istovar ne traje dugo i već nakon 30 minuta Roger je ponovo na putu za Överkalix.
Prije kraja dana obavit će još jedan transportni zadatak. Zatim će se vratiti kući, svojoj familiji. Roger ima četvoro djece i danas će pokupiti svog najmlađeg sina iz vrtića.
“Volim voziti istom rutom. Moji prijatelji misle da sam već bijesan i pitaju se da li ću jednog dana poludjeti! Kažem im da se ne može jednostavno sjediti i razmišljati o vožnji iste rute. Prednost je to da se na vrijeme mogu vratiti svojoj porodici i svake noći spavati u svom krevetu.”
