Na cesti u Sibiru

U srcu Sibira divljači ima u izobilju, ali su ceste loše, ponekad čak i ne postoje. Ovdje terenski kamion Volvo pomaže Nikolaju Gončarovu da ostane bezbjedan i zaradi svoju platu.

Odredište Nikolaja Gončarova nalazi se na samo 120 km, ali velik dio te rute prolazi zemljanom cestom punom velikih bara i rupa.

Već skoro 20 godina Nikolaj Gončarov živi u najvećoj ruskoj regiji Jakutiji. Od toga je deset godina proveo vozeći kamione za Transotdelstroj (TOS), transportnu kompaniju sa sjedištem u Lensku.

„Naš su problem blato i loše ceste”, kaže Nikolaj i dodaje u šali: „Ovdje ne postoje ceste, samo smjer.”

Današnji je Nikolajev zadatak prevoz betonskih ploča iz luke Peleduj na gradilište u Čajandi. Tamo Gazprom, ruski gigantski dobavljač prirodnog plina, gradi rezervoare za plin. Odredište nije daleko, nekih 120 km, ali je put težak, jer velik dio te rute prolazi zemljanom cestom punom velikih bara i rupa.

„Ovdje mogu raditi samo kamioni kao što je ovaj: teški terenci”, kaže Nikolaj, sjedeći u kabini svog tegljača Volvo FMX 460 sa konfiguracijom osovina 6x6. Vozi ga tek nekoliko mjeseci, nakon što je gotovo deset godina sjedio za volanom jednog drugog modela kompanije Volvo. „To je dobar kamion, robustan.”

Dok je kamion na utovaru u luci, Nikolaj pokazuje rijeku Lenu iza sebe.
„Lena predstavlja arteriju života u Jakutiji. Sav teret prevozi se uglavnom rijekom, uzvodno i nizvodno.”

 

Duboko blato

U tim uvjetima uspijevaju raditi samo terenska vozila kao što je Volvo FMX.

Nikolaj Gončarov

Nikolaj Gončarov pokazuje prema rijeci Leni i objašnjava da nema drugog načina isporuke tereta u mnoge dijelove jakutske regije.

Ljeti, kada je plovidba otvorena, ovdje je prilično užurbano jer ne postoji drugi način isporuke tereta u druge dijelove Jakutije. Kamionima se tereti dovezeni Lenom prevoze na odredišta širom regije, što često znači vožnju neasfaltiranim cestama koje se pretvaraju u blato poslije svake kiše.

Nikolaj se prisjeća vožnje zemljanom cestom koja se prije nekoliko godina nakon kiše pretvorila u blato.
„Nakon kiše morali smo se popeti strmim brdom od gline, a kamioni to nikako nisu uspijevali. Neko vrijeme smo pokušavali, ali uzalud. Zato smo, svako u svom kamionu, proveli dva dana, čekajući da se teren osuši. Kiša je prestala, došli su vjetrovi i osušili cestu. Tek nakon toga mogli smo krenuti dalje.”

Takvi su događaji rijetki, objašnjava on, sa terenskim kamionima Volvo koji mogu izdržati i najteže uslove. Zimi, kada se Lena potpuno zamrzne, radnici na cesti grade „snježnu cestu” kroz šumu, sve do Ust Kuta.

„Smrzavamo se i to nije šala”, kaže Nikolaj. „Temperature se spuštaju do minus 40 ili minus 45 stepeni. Ponekad je temperatura čak i do minus 50 stepeni. Pa šta onda? Volvo to dobro izdržava.”

Iskustvo i oprez pomažu Nikolaju da ostane bezbjedan na teškim jakutskim cestama. Te bare poznaje već napamet i zna koja je strana dublja. Kada se kamion približi bari na cesti na putu iz luke, Nikolaj nam otkriva nekoliko savjeta.

„Nije prevelika, ali ipak je ne možete preći velikom brzinom. Morate usporiti i prebaciti u niži stepen prenosa da biste je pažljivo prešli.”

Ovdje ne postoje ceste, samo smjer.

NIKOLAJ GONČAROV,

Vozač kamiona u kompaniji TOS

Ipak, kada ceste više liče na blato, čak ni najveća pažnja i iskustvo ne mogu uvijek spasiti vozače od poteškoća. Na neasfaltiranoj cesti Nikolaj doživljava manju nezgodu kada se između kotača zaglavljuje kamen. Izlazi iz kabine, pregleda kamen, uzima čekić i razlama ga na manje komade koji otpadaju.

„Kamen bi mogao oštetiti i isjeći gumu i ona bi ispuhala”, objašnjava Nikolaj nakon što se vratio u kabinu. „Imao sam sreću što sam ga uspio razlomiti čekićem i izvući. U nekim slučajevima morate skinuti točak kako biste ispustili zrak iz gume i uklonili kamen.“

 

Vožnja po barama

Iskustvo i oprez pomažu Nikolaju da ostane bezbjedan na teškim jakutskim cestama. Te bare poznaje već napamet i zna koja je strana dublja.

Gume u dubokom blatu

Na neasfaltiranoj cesti blato je duboko i tačno morate znati kuda treba voziti kako se ne biste zaglavili.

Malo dalje na cesti parkiran je još jedan kamion sa vozačem koji uznemireno hoda oko njega. Nikolaj zaustavlja svoj kamion, izlazi iz kabine, odlazi do njega, a zatim neko vrijeme razgovaraju. Nakon povratka kaže nam da je vozaču potrebna vuča, ali on ne može pomoći, jer je njegov Volvo do kraja natovaren. Generalno gledajući i uzevši u obzir uslove na cesti, solidarnost vozača je veoma važna, napominje Nikolaj.

„U slučaju potrebe pomažemo jedni drugima. Život na cesti je takav.”

Nakon nekoliko kilometara Nikolaj zaustavlja kamion kako bi uzeo kratak predah i skuhao čaj.

„U Jakutiji me najviše privlače ljepota, neiskvarena priroda i čiste rijeke”, kaže on posmatrajući okolinu.

Nikolaj je rođen u regiji Kemerovo u jugozapadnom Sibiru, a u Jakutiju je došao u posjetu sestri i ostao zauvijek, fasciniran prirodom i suhljom klimom te regije, koja čak i pri ekstremno niskim temperaturama čini zimu podnošljivijom.

Uklanjanje kamenja

Na neasfaltiranoj cesti velik problem je kamenje koje nekada buši gume. Ovaj put Nikolaj je uspio razlomiti kamen čekićem.

Bogatstvo divljači u Jakutiji ono je čime je Nikolaj također fasciniran.

„Ovdje možete loviti različite vrste riba kao što su štuka, smuđ i sibirski losos. Jedanput sam vidio medvjedicu sa mladuncima. Ponekad viđam i zečeve, lisice, losove. Ovo je divlje područje, životinje trče unaokolo, a ljudi rade pored njih. Živimo jedni uz druge.”

Kamion uskoro napušta neasfaltiranu cestu i prelazi na asfalt. Nakon nekoliko kilometara nailazimo na tegljač u jarku uz cestu.

„Vozač je sigurno zaspao za volanom”, govori Nikolaj. „Na asfaltiranoj cesti vozači se malo više opuste i izgube koncentraciju”, dodaje on.

Nikolaj pozdravlja drugog vozača kamiona Volvo iz firme TOS koji se vraća sa svog zadatka. Kaže da voli raditi za kompaniju i za svog šefa, Stanislava Kamaganova, koji osigurava stalni posao svojim vozačima tako da kamioni ne stoje bez posla.

Vožnja Jakutijom

Nikolaj Gončarov fasciniran je prirodnim ljepotama jakutske regije, sušom klimom i bogatstvom divljači. „Najviše me privlače ljepota, neiskvarena priroda i čiste rijeke”, kaže on.

Rijeka Lena

Kada ima priliku, Nikolaj uživa u ribolovu na pritokama rijeke Lene pored kojih prolazi na svojim putovanjima.

Zadatak je završen i Nikolaj se vraća u Peleduj, selo u kojem su ljeti stacionirani mnogi TOS-ovi kamioni i vozači.

Kaže da mu, dok je stacioniran ovdje, nedostaju žena, dvije kćeri i tri unučice koje žive u Lensku, a samo povremeno dobije priliku posjetiti svoj dom. Neizostavan dio ovog posla je život odvojen od porodice.

„Kada dođem kući, svaki put vidim da su moje unučice malo narasle i naučile nešto novo. Ali, za koga uopće radim ovaj posao, ako to nije za porodicu, za njihovu dobrobit?”, napominje.

Transotdelstroj (TOS)

Vlasnik: Stanislav Kamaganov
Broj zaposlenih: 90
Historija: Kompanija je osnovana prije 14 godina.
Glavni klijenti: Gazprom, Rosneft, Sclumberger
Ukupan broj vozila: 283
Ukupni vozni park: 60 (od čega je kamiona Volvo)
Glavni tereti: građevinski materijal i komponente za eksploataciju plina i nafte.
Kamion: tegljač Volvo FMX 460 sa konfiguracijom osovina 6×6. Prikolica: ruska prikolica kompanije NARZ kapaciteta 55 t. Zadaci: Prevoz betonskih ploča iz luke Peleduj na gradilišta u području Čajanda.

Povezani sadržaj

Preživljavanje na jednoj od najopasnijih cesta na svijetu

Mudrost, vještina i iskustvo sačuvali su Juana Manuela Manriquea živim 45 godina na jednoj od najopasnijih svjetskih cesta. To je cesta Paso de los Caracoles u Čileu....

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postepeno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa postalo je najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na zemlji otetoj moru....

Vađenje soli u bolivijskoj velikoj bijeloj pustinji

Svjetlost je nemilosrdna, a zrak razrijeđen. Najveća slana ravnica na svijetu iskušava i ljude i mašine. Vozač Dario Machaca Colque ovdje radi već više od 30 godina....

Filtriranje članaka

5 true 5