Kamioni
Prvi jutarnji zraci sunca počinju se probijati kroz planinske vrhove koji okružuju slanu pustinju. Vjetar jako duva preko beskrajnog prostranstva, a svjež hladan zrak štipa za obraze. Kod nekoga koji je nedavno pristigao razrijeđeni zrak izaziva laku glavobolju.
„Počeo sam voziti kamione Volvo kad sam imao 14 godina i nikada nisam koristio druge kamione“, kaže Dario Machaca Colque dok se penje u kabinu svog Volva FH16 parkiranog pred njegovom kućom u gradiću Colchani.
Salar de Uyuni ili Salar de Tunupa, kako ga zovu lokalni Indijanci, nalazi se u provinciji Potosi u zapadnoj Boliviji. Najveća slana ravnica na svijetu iste je površine kao Los Anđeles i čine je 10.583 kvadratna kilometra gusto zbijene soli.
Danas će Dario utovariti i prevesti sol koja se vadi iz slane pustinje. Prije nego što krene, bira radnike koji će mu pomagati oko utovara. Čeka ih težak radni dan. U veliku poluprikolicu treba utovariti 25 tona soli – rukama, samo uz pomoć običnih lopata. Zato Dario nosi ručak i piće za radnike na utovaru.
„Ovo su Edgar i njegov brat Ivan, oni su također iz ovog grada. Ovdje se svi znaju", kaže Dario dok pristižu dva radnika na utovaru.
Edgar i Ivan penju se na teretnu platformu prikolice gdje već sjedi njihov otac Paulino, koji također radi na utovarima.
Nakon svakog drugog putovanja u slanu pustinju, pažljivo peremo kamione vodom. Zatim ih prskamo uljem i mašću kako bismo ih zaštitili tokom sljedećih vožnji.
Prije 40.000 godina, čitava ova oblast bila je prahistorijsko jezero, a kada se voda povukla, nastala je slana ravnica. So se drobi pod točkovima dok se kamion izvlači na ogromnu visoravan, gdje pravi velike osmouglove. Svi tragovi na cesti nestaju u bijeloj praznini, te se Dario kreće koristeći udaljene planine kao referentne tačke. Izuzetno poznaje okoliš.
„Površina se zapravo sastoji od dva sloja sabijene soli, gornjeg i donjeg. Između njih nalazi se sloj blata. Nije opasno voziti se po podlozi od soli, ali se možete naći u nevolji ako skrenete sa standardne putanje. Površina je na nekim mjestima mekša, pa kamion može zaglaviti duboko u soli.“
Sunce se penje preko horizonta, a njegovi zraci odbijaju se od bijelog tla, što znači da je nošenje sunčanih naočara veoma važno. Dariove neosjetljive šake i bore oko očiju svjedoče da je cijelog života naporno radio i da se stalno borio sa nemilosrdnim svjetlom. Slana ravnica je Dariovo radno mjesto više od 30 godina.
„Međutim, ljudi koji ovdje žive, snažni su i zdravi. So je dobra za artritis i bolove u zglobovima", objašnjava Dario uz osmjeh.
Tokom godina Dario je imao nekoliko kamiona Volvo. Sada ima dva kamiona Volvo FH16 sa 610 KS iz 2006. Sam je uvezao kamione iz Evrope. Na Dariovom kamionu još uvijek možete vidjeti naljepnice prethodnih vlasnika, logističke kompanije DFDS iz Njemačke.
„Tokom sljedeće godine planiram kupiti još jedan kamion Volvo, iz 2008. Uvešću ga iz Švedske.”
Dario i ostala 23 vozača članovi su zadruge "11. jul" koja okuplja vozače koji obavljaju domaće i međunarodne prevozničke zadatke ka ovoj oblasti i od nje. Ceste oko slane ravnice su loše, a razdaljine velike. Zato se slana ravnica koristi kao koridor do provincije Oruro na sjeveru, Kočabambe na sjeveroistoku i susjedne države Čile na zapadu.
Kao članovi zadruge vozači imaju svoje vlastite kamione, ali dijele administraciju. Članovi dijele troškove i profit.
Za Darija i njegove kolege Volvo je očigledan izbor – 20 od 23 vozila u zadruzi su kamioni Volvo.
„Ovdje je zimi veoma hladno i neki drugi kamioni se jednostavno ne mogu pokrenuti. Ceste oko slane ravnice veoma su teške. Drugi kamioni se tresu do najsitnijih djelića i počinju ispuštati tečnosti i motori im više ne rade mirno. To se ne dešava sa kamionima Volvo. Ovi su robusni i mogu izdržati te teške uslove.“
Pošto sol ubrzava koroziju, radovi veoma nepovoljno utječu na kamione. Dario objašnjava da je njihovo održavanje vrlo zahtjevno:
„Nakon svakog drugog putovanja u slanu pustinju pažljivo peremo kamione vodom. Zatim ih prskamo uljem i mašću kako bismo ih zaštitili tokom sljedećih putovanja.“
Iz pustinje Salar de Uyuni Svake godine vadi se otprilike 25.000 tona soli. Postupak vađenja je jednostavan, ali posao nije nimalo lak. Od vlažne soli ručno se prave hrpe koje se suše tokom noći prije utovara.
U ovom području sol je dovoljno tvrda, tako da nema problema sa vožnjom teških kamiona, ali tamo dalje je mekša.... pa kamioni mogu zaglibiti u soli.
Iznenada, beskrajnu bjelinu narušavaju siluete u daljini. Nakon nekog vremena, hrpe soli u obliku piramide postaju sve jasnije. Dario zaustavlja kamion, silazi iz njega i objašnjava Edgaru, Ivanu i Paulinu šta treba uraditi. Prve tri hrpe soli treba utovariti na jednu stranu teretne platforme prikolice, zatim se kamion okreće i na drugu stranu se tovare tri dodatne hrpe.
„Važno je tovariti sa obje strane kako ne bi bilo neravnoteže“, objašnjava Dario.
Pokazuje u daljinu.
„U ovom području sol je dovoljno tvrda, tako da nema problema sa vožnjom teških kamiona, ali tamo dalje je mekša, pa kamioni mogu zaglibiti u soli. Tamo kamioni mogu potonuti u sol.“
Slana pustinja sada je suha, ali tokom kišne sezone u ljetnim mjesecima, obližnje jezero Popoo poplavljuje i prekriva pustinju slojem vode. Na nekim mjestima dubina je i do jednog metra.
„Baš zato prije kiše stvaramo zalihu soli u Colchani i odatle je utovarujemo. Ni mi ni proizvođači ne radimo u pustinji tokom kišne sezone.“
Paulino, Edgar i Ivan ubacuju posljednjih nekoliko lopata soli na platformu prikolice. Rad je trajao skoro tri sata. Nakon toga vraćaju se u Colchani jednim od mnogih autobusa koji prevoze turiste u ovom području.
Prije povratka Darija i njegov kamion zahvaća pješčana oluja. Vjetar udara iz pravca susjednih kamenitih pustinja i pravi pješčano smeđe oblake na horizontu. Fina prašina pada na slanu pustinju.
Dario sjedi u kabini i čeka da se oluja smiri.
„Obično ne traje duže od sata, zatim polako prestaje“, objašnjava Dario. Uključuje radio i sluša kako spiker odrešitim glasom čita sažetak lokalnih događanja.
U pravu je, oluja prolazi i preteći oblaci u daljini povlače se iz slane pustinje, pa Dario pokreće motor.
Tehnički podaci: Tegljač Volvo FH16 sa brazilskom prikolicom proizvođača Randon. Ovaj kamion iz 2005. namijenjen je za duge relacije i teške terete, a ima 16,1-litarski redni šest-cilindarski motor snage 610 KS i može se pohvaliti obrtnim momentom od 2800 Nm na 1000-1500 o/min.
Kako se koristi: Koristi se za prevoz boraksa i sumpora iz lokalnih rudnika i soli iz slanih pustinja u domaćem i stranom saobraćaju. Tipičan zadatak traje od 14 do 18 sati. Otprilike 70.000 km godišnje.