Kamioni
Oblačno je jutro u gradu Stewart u Britanskoj Kolumbiji. Teški oblaci navukli su se na vrhove planina koje okružuju novu luku na kraju duboke uvale na granici sa Aljaskom. Veliki brodovi za rasuti teret ovamo stižu iz cijelog svijeta sa teškim teretima koje treba prevesti stotinama kilometara u dubinu kontinenta.
Na utovarnoj rampi, gdje je kiša pretvorila teren u blato, vozač kamiona Rod Stanley i njegove kolege bore se s utovarom procesne jedinice od 66 tona na prikolicu. Prvi pokušaj bio je neuspješan, jer je na zadnjim osovinama pretežak dio tereta pa, nakon određenog razmišljanja, odlučuju okrenuti procesnu jedinicu u suprotnom smjeru i omogućiti da kamion, Volvo VNX sa 600 KS i mjenjačem I-Shift, preuzme veći dio tereta. Ovaj put postupak je uspješan. „Sada samo moramo ispitati raspored težine na pojedinačnim osovinama i, ako je u redu, spremni smo za put”, kaže Rod.
Međutim, on i njegovi kolege najprije moraju pričekati večer. Ceste između Stewarta u Britanskoj Kolumbiji i granice sa susjednom pokrajinom Albertom uske su i zavojite. Taj prvi dio rute od 1.500 km, koju će prijeći Rodov teret, također obuhvaća prelazak preko nekoliko mostova koji nisu predviđeni za teške prevoze.
Ne bih volio ni pomisliti šta bi se dogodilo kada bi mi pukla guma tamo u mraku.“
Vožnja ovim cestama zahtijevala je istraživačke radove i posebne dozvole službenih tijela te pokrajine. Da ne bi ugrozili bezbjednost drugih vozača, dozvola za vožnju kroz Britansku Kolumbiju vrijedi samo noću i na cestama koje su blokirane za drugi saobraćaj. Zato je vani već potpuno mračno i pusto kada Rod i njegovi kolege kreću iz Stewarta.
„Noćna vožnja ima neke nedostatke. Sve što radite danju je mnogo lakše jer možete vidjeti o čemu se radi, umjesto da morate fiksirati stvari baterijskom lampom po mraku. Ne bih volio ni pomisliti šta bi se dogodilo kada bi mi pukla guma tamo u mraku”, kaže on.
Još jedan od izazova noćne vožnje u ovom dijelu Kanade jest da su šume sa obje strane ceste pune medvjeda i druge divljači. Iako Rod ima vozila za pratnju ispred i iza sebe, mora biti vrlo pažljiv i uvijek spreman na naglo usporavanje ili izbjegavanje prepreke.
„Za upravljačem na sjeveru proveo sam većinu svojeg života i zaista mi se to sviđa. Međutim, uvijek sam bio zabrinut u vezi sa divljači jer je dovoljan jedan otkucaj srca da neka životinja istrči ispred vas. Prošle zime doživio sam takvo istrčavanje dok sam vozio sam na putu po teret. Pregazio sam životinju, zato sam uvijek zabrinut. Međutim, do sada sad imao sreće ovdje u Stewartu.”
Rod radi kao vozač kamiona već četrdeset godina, a posljednjih osamnaest zaposlen je u Mammoetu, globalnoj kompaniji specijalizovanoj za podizanje i transport teških tereta. Tokom godina vozio je mnoge terete teže od 500 tona, pa se težina ove procesne jedinice koju sada vozi čak i ne čini nekim velikim problemom. Međutim, Rod je uvjeren da uslovi u Britanskoj Kolumbiji čine dimenzije, težinu i širinu tereta izazovom za sve učesnike.
„Zadaci nikada nisu isti. To je nešto što sam naučio i što me još uvijek privlači i nakon svih ovih godina. Volim i timski rad i svu logistiku i planiranje koji idu uz to”, kaže on i dodaje:
„U mladim godinama proživio sam svoj usamljenički dio života vozača kamiona – danima na cesti bez poznatog lica na vidiku. Više volim ovaj način rada u kom mnogo ljudi radi kao tim i svi smo se već međusobno lijepo sprijateljili. Navikao sam se na to i bilo bi mi teško ponovo se vratiti na samostalan rad.”
U mladim godinama proživio sam svoj samotnjački dio života vozača kamiona – danima na cesti bez poznatog lica na vidiku.
Ovo putovanje posebno je za Roda i njegove kolege jer je to prvi put da testira kamion Volvo. Mammoet, kompanija za koju rade on i njegove kolege, smatra bezbjednost jednom od ključnih vrijednosti, kao i kompanija Volvo Trucks, a nakon što se privikao na novi kamion, Rod je prijatno iznenađen.
„To je zaista krasan kamion. Ima dovoljan okretni moment i snagu, a lagan je, udoban i prostran – sve što vozač može poželjeti. Komfor je, svakako, bolji od onoga koji obično doživljavam dok vozim. Primijetio sam i da su svi prekidači nadohvat ruke pa ne morate skidati oči sa ceste. Kada se naviknete na kamion, vrlo je bezbjedan za vožnju, a to je ovdje naš prioritet”, govori nam on.
Tokom prve dvije noći Rod i njegove kolege voze od 22.00 do 6.00 sljedećeg jutra. Treća smjena započinje kasnije, u ponoć, jer kada transport prijeđe granicu Alberte, dozvola im vrijedi samo tokom dana. Rod objašnjava da je jedan od najvećih izazova njegove misije prelazak između noćne i dnevne vožnje. Tijelo postaje zbunjeno pa se teško dovoljno naspavati između smjena, iako ima mnogo vremena za odmor.
Da bi ostao budan tokom noćnih smjena, često uživa u svježem zraku, pije bezalkoholne napitke i vodu te na radiju sluša klasični rock poput Led Zeppelina. Također razmišlja o svoje dvoje djece i svojim unukama, te o stvarima koje će zajedno raditi kada se vrati kući. Nakon što je ostavio teret u Redwateru, imat će odmor od jedne sedmice pa će krenuti ravno kući u Edmonton kako bi poveo svoju porodicu na kampiranje.
„Uglavnom živim za vrijeme sa porodicom kada nisam na poslu. Obožavam svoju djecu, a unuci su mi jednako prirasli srcu. Veselim se što ću ih gledati kako odrastaju kada odem u mirovinu za nekoliko godina jer sam, budući da sam provodio dosta vremena na cesti, mnogo toga propustio dok su moja djeca odrastala. Tada nismo imali mobitele ni bilo kakvu telefonsku vezu u divljini pa s porodicom i po cijelu sedmicu nisam razgovarao dok sam bio na poslu. Uz današnju tehnologiju puno je lakše biti vozač.”
Dok se vozim ovuda, razmišljam o tome koliko sam sretan što me plaćaju za vožnju takvim cestama, dok drugi moraju uzeti godišnji odmor i platiti da bi došli i to vidjeli. To je definitivno jedan od najvećih privilegija vozača kamiona.
U blizini granice sa Britanskom Kolumbijom i Albertom, Rod i njegov kamion kreću se srcem kanadskog Stjenjaka. Svjetlost u svitanje osvježava ga usprkos umoru nakon noćne vožnje, a kao i uvijek, uzbuđen je dok se vozi kroz nacionalni park Jasper. To je jedno od najljepših mjesta u cijeloj Kanadi.
„Pogled je prekrasan na drveće koje mijenja boje, svu tu kristalno zelenu vodu i odraze u njoj dok se Sunce rađa kroz oblake. To je uvijek spektakularan pogled, sa svom divljači koja ide uz to – losovima, medvjedima, divokozama i ovcama. Dok se vozim ovuda, razmišljam o tome koliko sam sretan što me plaćaju za vožnju takvim cestama, dok drugi moraju uzeti godišnji odmor i platiti da bi došli i to vidjeli. To je definitivno jedan od najvećih privilegija vozača kamiona.”
Mammoet je specijalizovani globalni dobavljač usluga podizanja i transporta tereta sa više od 5.000 zaposlenika. Kompanija pruža usluge na području petrokemijske i rudarske industrije, građevinarstva, energetike i projekata na moru.
Tokom sedmomjesečnog projekta Mammoet ima četiri transportne jedinice koje se često mijenjaju između Stewarta i klijentove lokacije u Redwateru. Dodatni kamioni uvode se prema potrebi, kada je potrebno pružiti podršku aktivnostima i rasporedu u luci.
Kamion: za teške transporte.
Model: Volvo VNX 630.
Motor: Volvo D16 600 KS, obrtni moment 2.050 lbs-ft.
Sistem prenosa: Volvo I-Shift.
Tegljač: 8X6 (tri drive).
Težina: 119.300 kg (bruto kombinovana težina).
Korisna nosivost: 66.000 kg.
Dužina: 41,7 m (cijela kombinacija).
Točkovi: 50.
Gorivo: nosivost do 1.135 l.
Funkcije: diferencijali 35K kg. Rampe sa niskom platformom i komplet za mokre primjene za kombinacije sa više prikolica. Zadnja rešetka za zaštitu leđa, te lanci i poluge. Pilot-kamioni za vangabaritne terete.
Prikolica: Scheuerle „Canadian Highway“ sa 9 osovina.
Posebne karakteristike prikolice: proširiva platforma (18,55 m – 30,55 m); hidraulični ovjes; spoj rukavca osovine ili osovine sa daljinskim upravljanjem.
Pilot-kamioni: 7 vozila za noćnu pratnju.
Transportna ruta između Stewarta i Redwatera iznosi otprilike 1.500 km u jednom smjeru kroz dvije najzapadnije kanadske provincije, Britansku Kolumbiju i Albertu. Na putu prema preriji u pokrajini Alberta ruta prolazi kroz guste šume, slapove, planine pokrivene snijegom i ledenjačka jezera.