Paso de los Caracoles, što na engleskom znači Pužev prevoj, dobio je ime po 29 sporih zavoja koji kamione i automobile vode sa 800 metara nadmorske visine do graničnog prelaza sa Argentinom koji se nalazi na vrtoglavih 3200 m. Zimi led i nekoliko metara snijega čine penjanje i spuštanje veoma opasnim, a ljeti vrućina nemilosrdno kažnjava kočnice i motore kamiona s teškim teretom.
„Svaki put kad vidim neku nesreću pitam se šta je natjeralo tog vozača da vozi prebrzo i zatim pomislim na porodicu koja ga nikad više neće vidjeti“, kaže Juan Manuel Manrique dok se penje strmom uzbrdicom. „Mudrost, poštovanje, ali nikada strah, to je ono čemu me naučio otac, i do sada je to djelovalo.“
U sljedećem zavoju skreće posebno široko da bi propustio kamion koji se spušta prema dolini. Vozači se međusobno pozdravljaju prijateljskim mahanjem ruke i pozdravom kroz otvorene prozore. Na 10. zavoju pokazuje uništen kontejner na padini između 10. i 12. zavoja. Objašnjava nam da se vozač tog kamiona prebrzo spuštao s teretom vina iz Argentine. Prikolica se prevrnula i povukla tegljač za sobom.
„Mislim da se vozač spasio iskakanjem, tik prije nego što se kamion skotrljao niz planinu. Slomio je nekoliko kostiju i pretrpio teške povrede“, kaže s ozbiljnim izrazom lica. "Ali je barem preživio."
Mudrost, poštovanje, ali nikada strah, to je ono čemu me naučio otac, i do sada je to djelovalo.
Ne skida oči s ceste dok savladava oštre zavoje penjući se čileanskim Andama na putu za Argentinu. Svaki zavoj ima broj, a onaj koji je odnio najviše života, broj 17, dobio je ime „Curva de la muerte“ ili „Zavoj mrtvaca“. Oči mu se malo sužavaju dok prolazi kraj tog znaka, ali je apsolutno koncentrisan. Pokazuje različita mjesta na kojima su se nedavno i u prošlosti događale nesreće. Mnogi od nesretnika bili su njegovi lični prijatelji i postaje nam jasno da postoji određen osjećaj bratstva među vozačima koji često prolaze ovuda, najvažnijim graničnim prelazom između Čilea i Argentine.
Budući da je to najkraća ruta od luke San Antonio zapadno od Santiaga u Čileu i područja Mendoza u Argentini, kao dalje prema Brazilu, ta je cesta od vitalnog značaja za logistiku ovog područja. Ovom cestom prevozi se sve – roba iz cijelog svijeta, od banana koje stižu s obala Ekvadora do blještavih, novih automobila iz Azije. Danas Juan Manuel u svojoj hladnjači vozi 25 metričkih tona banana namijenjenih kupcima u Mendozi. Obrtni moment motora i lagan mjenjač omogućavaju mu da svu svoju pažnju posveti opasnoj cesti.
Juan Manuel proveo je 45 od svoje 64 godine vozeći kamione širom Južne Amerike. Dok je na cesti, njegova žena i četvoro odrasle djece ostaju u rodnom gradu Mendozi u Argentini. Često razmišlja o njima, ali se njegova porodica pouzdaje u činjenicu da nikada nije imao nesreću i znaju da je njegov prioritet doći kući i ponovo ih vidjeti.
„Stav vlasnika kompanije ima velik utjecaj na statistiku broja nesreća“, objašnjava. „Neki vlasnici ne mare za vozače, previše zahtijevaju od njih, a oprema je zastarjela, pa to uvijek znači i više nesreća.“
Objašnjava nam da kompanija za koju vozi nikada nije imala ozbiljne nesreće i da je to jedna od najvećih kompanija koje rade na ruti Čile – Argentina. Vlasnik usko sarađuje sa svojim vozačima.
„Kad vlasnik nazove da čuje kako ste, pita za porodicu i iskreno je zainteresovan za vas, a to čini veliku razliku na cesti“, govori Juan Manuel. „Prevelik pritisak nije dobar.“
Kompanija ima 80 kamiona, a još 30 ih je naručeno, i specijalizovana je za hlađene terete. Svi kamioni su Volvo FH, a kompanija je prva u Čileu koja je kupila novi model FH. Kamion koji vozi Juan Manuel je tegljač FH 500 za 2015. godinu koji je kompanija upravo preuzela. Ima mjenjač I-Shift i konfiguraciju osovina 6x2. Uz politiku „jedan vozač – jedan kamion“, on vam uskoro postaje pouzdan prijatelj na cesti.
Otac me naučio svemu o kamionima, kao i o ovim planinama.
„Ovi novi kamioni imaju veoma dobru vidljivost, ovjes i kočnice, pa se znatno manje umaramo za vrijeme vožnje nego u starima“, objašnjava. „Također su puno sigurniji. Veoma su udobni za spavanje, pa se sljedeći dan budite odmorni i spremni za nova putovanja. Ležajevi su prijatni, a kamioni su zaista drugi dom. Na ovim kamionima nikad nisam doživio neplaniran zastoj zbog tehničkih problema.“
Dok se sunce polako spušta iza planina, priprema odrezak i piletinu uz cestu. Priča nam o trenucima kada mu se žena pridružuje na cesti.
„Niko ne kuha kao moja žena“, kaže, „ali kad smo zajedno na cesti, uvijek ja kuham. To je vrijeme kada se ona odmara. Ne volim boraviti u hotelima i jesti u restoranima. Moja kuhinja je puno bolja i zdravija.“
Na neko vrijeme sjeda u svoju stolicu i posmatra planine koje su već toliko godina njegovo radno mjesto, a donijele su mu i veselje i tugu. Za nekoliko godina otići će u mirovinu i provoditi sve svoje vrijeme sa ženom u njihovom domu u prekrasnoj Mendozi.
„Otac me naučio sve o kamionima, kao i o ovim planinama“, prisjeća se Juan Manuel. „Jednom mi je rekao da će Ande uvijek biti tu. Uvijek. Mi ćemo svi umrijeti, prije ili kasnije. Ali Ande ostaju.“
Model: tegljač Volvo FH 500 I-Shift 2015 sa konfiguracijom osovina 6×2.
Motor: 13-litarski Euro 6 sa 500 KS i obrtnim momentom od 2.500 Nm na 1.050–1.400 o/min.
Prikolica: američka hladnjača Utility kapaciteta 27,5 mt.
Zadaci: prevoz zamrznute robe iz Čilea u Argentinu.