Kamioni

Borba protiv prirode u Lofotskom arhipelagu

Norveška Lofotska ostrva nalaze se na geografskoj širini od 68° sjeverno od Arktičkog kruga. Ljeti je vrijeme na ostrvima tokom perioda ponoćnog sunca prelijepo, no zime mogu biti veoma oštre uz ledene tamne noći i orkanske vjetrove.
Vožnja kroz Lofotski arhipelag.
Lofotski arhipelag pruža fantastične scene, ali za vozača kamiona može biti težak teren.

Nalazimo se u Svolværu, jednom od najsjevernijih gradova na svijetu kako bismo porazgovarali sa vozačem Kenom-Marekom Vatnfjordom. Ken-Marek obično radi duge relacije, a danas će nas povesti sa sobom do mjesta Reine koje je udaljeno 120 km, a nalazi se skoro na samom kraju Lofotskih ostrva, gdje će preuzeti ribe. Ceste kojima ćemo se voziti prošao je već mnogo puta, kako u ekstremnim vremenskim uslovima tako i tokom polarnih noći. Mada nije previše zabrinut tip, uvijek razmišlja o bezbjednosti kada su vremenski uslovi loši.

„Nikada nisam potpuno siguran da ću se vratiti kući. Iz prakse znamo da se na ovim cestama, koje su jedne od najgorih, uvijek može nešto loše desiti. Mada smo u svom radu veoma oprezni, naročito kada znamo da će vremenski uslovi biti loši, neke nesreće jednostavno ne možete spriječiti. Naš zadatak je da okolnim zajednicama isporučimo ribe i ostale životne namirnice i potrepštine kada niko ne izlazi napolje“, kaže Ken-Marek.

Opreza nikada dosta. Ovdje ima puno opasnosti.

Ken-Marek napušta Svolvær kako bi brzom cestom E10 krenuo prema zapadu. Kroz prvi tunel, koji je uzak i nizak, mora proći sredinom ceste. Nakon izlaza u pravcu Henningsværa, jednog od najpoznatijih ribarskih sela na Lofotima, usporava. Svjestan je da se na ovom dijelu nedavno desila nesreća sa smrtonosnim ishodom kada je danski kamion najvjerovatnije zbog prebrze vožnje u krivini probio zaštitnu ogradu i survao se u more. Led na mjestu nesreće na dan kada je poginuo danski vozač bio je gladak poput stakla, a kamion je za sobom povukao 100 metara zaštitne ograde.

„Prikolica se otkačila i udarila u vozačevu kabinu s kojom je pala zajedno u vodu. Mada su nakon toga proširili cestu i ojačali zaštitnu ogradu, opreza nije nikad dosta. Ovo je opasno mjesto.“

Ken-Marek je odrastao u Sarpsborgu u sjevernoj Norveškoj, a nakon bolesti njegove bake iz Svolværa preselio se sjevernije. Zaposlio se u lokalnom hotelu gdje je upoznao svoju suprugu Anne Helen koja je radila kao direktorica hotela. Mada su se na godinu dana preselili južnije, Ken-Marek se sa zadovoljstvom vratio na sjever nakon što mu je ponuđen posao vozača na duge relacije.

To se desilo 2007. godine. Danas Ken-Marek, Anne Helen i njihov sin Kasper žive u centru Svolværa nedaleko od terminala Svolvær gdje se nalazi kompanija Thors Varetransport za koju radi Ken-Marek.

„Ne mogu zamisliti da radim bilo šta drugo. Znam da mnogi to čine zbog novca, ali vozač kamiona na duge relacije je za mene način života. To mi je u genima.“

Stižemo u ribarsko selo Reine, jedno od najljepših mjesta na području Lofota. Selo ima 330 stanovnika koji uglavnom rade na ribarskim brodovima ili u fabrici za preradu ribe. Ovdje je Ken-Marek preuzeo ribe već bezbroj puta.

Zapravo ne bih mogao zamisliti da radim bilo šta drugo. Znam da mnogi to čine zbog novca, ali vozač kamiona na duge relacije je za mene način života. To mi je u genima.

„Ukoliko imaš veliki kamion, dobro je ako ga prije utovara robe okreneš, ali na ovoj nizbrdici ima nekoliko mjesta kojima se teško prolazi kada su vremenski uslovi veoma loši. Cestom može proći samo jedno vozilo, a osim toga zbog brojnih krivina nema zaštitne ograde. Voda je do asfalta, pa i najmanja greška može biti kobna.“

Ken-Marek nam priča kako je sretan što kompanija za koju radi usko sarađuje sa kompanijom Volvo i kako mu njegov kamion puno znači.

„Registrovan je istog dana kad mi je rođen sin. To je bio dan za dvostruko slavlje.“

Danas, pak, Ken-Marek ne sjedi za volanom svog kamiona, već testira jedan od najnovijih kamiona kompanije, odnosno kamion Volvo FH 540 s novim I-Shiftom s dva kvačila. Kaže da mu se čini neobično što se prilikom promjene brzine ništa ne čuje.

 

„Čak ni moj automobil nema tako dobar mjenjač. Osim toga kamion izgleda veoma snažan, što je za nas kamiondžije veoma važno u slučaju teških vremenskih uslova. Nema sumnje da nove tehnologije čine kvalitet našeg života boljim. To znači da smo bezbjedniji i da možemo prevoziti robu tokom cijele godine.“

Prelazimo most Gimsøystraumen. Riječ je o jednom od najvjetrovitijih mjesta na Lofotima. Mada danas puše lagan povjetarac, Ken-Marek prelazio je ovaj most pri brzinama vjetra većim od 30 metara u sekundi, kada je most zapravo bio zatvoren.

„Kamion je bio toliko natovaren da sam mislio da će sve biti uredu. Brisači su iznenada udarili u vjetrobransko staklo, sjenilo za zaštitu od sunca je puklo, a vjetar je uhvatio čitav kamion. Morao sam voziti protiv vjetra kako bi kamion ostao na mostu. Mada se nisam uplašio, moram priznati da sam bio malo zabrinut. Srećom, sve je prošlo dobro. Neću to nikada više ponoviti“, kaže on.

Još uvijek smo poprilično daleko od Svolværa i već se polako mrači. U ovo doba godine dani su kratki. Od 7. decembra do 5. januara sunce uopće ne izlazi. To je takozvani period polarnih noći.

„Tokom ovog perioda uvijek ste pomalo napeti. Ceste vam izgledaju uže, sniježne bankine veće, a osim toga uvijek je tamno. Mada uživam u vožnji, uvijek moram biti na oprezu. Već sam vidio kamione koji su udarili u bankinu i prevrnuli se.“

Kompanija za koju radi Ken-Marek tačno zna šta treba učiniti ako se situacija pogorša.

„Veoma mi se dopada pristup mog šefa. Najvažnije je da stignemo bezbjedno, dok je pitanje vremena vožnje u drugom planu. Dosad nismo imali nikakvu ozbiljniju nesreću. Mislim da razlog za to leži u jasnom pristupu, a naročito u činjenici što vozimo dobre kamione.”

Ponovo smo u Svolværu. Dugi radni dan je završen. Ovom prilikom sve je prošlo dobro. Kamion treba istovariti i parkirati prije nego što Ken-Marek nakratko porazgovara s nekim kolegama koji još rade.

„Uvijek je dobro ponovo vidjeti terminal Svolvær nakon duge vožnje jer tada znam da ću uskoro vidjeti Kaspera. Uvijek me čeka kod kuće.“

Cesta.

E10, ranije poznata kao cesta Kralja Olafa V, prati rutu od mjesta Luleå u Švedskoj do Å u Norveškoj. Od Svolværa do Reinea na Lofotima cesta je prilično krivudava i široka manje od 6 metara, a na brojnim mjestima čak samo 5 metara. Ova cesta je jedna od 18 norveških nacionalnih turističkih cesta.

Kamion:

Model: Volvo FH540, tegljač 6x2, model iz 2015, godine sa poluprikolicom Krone.
Svojstva: I-Shift sa dva kvačila i Volvo dinamičkim upravljanjem.
Motor: 13-litarski dizelski motor sa 6 cilindara, 540 KS – 2.600 Nm.
Transportni zadaci: kamion prevozi proizvode od ribe i prehrambenu robu na Lofotima i u drugim dijelovima Norveške, a prelazi do 150.000 km godišnje.