Kamioni

Otrgnuto od mora

Najveći grad u Nigeriji postepeno mijenja oblik. Ono što je počelo kao plan zaštite obale Lagosa postalo je najveći građevinski projekt u Africi – Eko Atlantic – novo područje koje se gradi na zemlji otetoj moru.
Lukobran u Lagosu.
Lukobran dužine pet milja, pod nadimkom Veliki zid Lagosa, koji će štititi Eko Atlantic od otvorenog okeana.

U 10 sati navečer većina kamiona je parkirana unutar ograde velikog gradilišta Eko Atlantic. Pod svjetlima uličnih svjetiljki nekoliko vozača Muslimana se moli, dok su drugi odmotali svoje prostirke direktno na tlo i navukli prekrivač preko glave. 

Matthew Ude se sprema na spavanje. Kao i svakog dana, vozio je svoj Volvo FMX u kamenolom 150 milja sjeveroistočno od Lagosa kako bi dovezao blokove granita za zaštitni zid dužine osam kilometara koji razdvaja Eko Atlantic i more. 

“Nikad ne vozimo noću, to je preopasno. Opasnost od drumskih razbojnika na cesti je prevelika”, kaže Matthew. 

Eko Atlantic treba da postane Lagos budućnosti. Poslovna i stambena naselja okupit će se na vještačkom poluotoku površine deset kvadratnih kilometara koji se gradi odmah uz područje poznato kao Victoria Island. Zaštitni zid je testiran da bi se osiguralo da može izdržati najveće oluje, a površina unutar zida puni se pijeskom iskopanim iz mora. 

Naziv “Eko” potiče iz lokalnog jezika Yoruba i označava “ljude s otoka Lagos” – starosjedioce. Matthew, međutim, ne dolazi odatle. On je član etničke grupe poznate kao Igbo i vozi kamione po Nigeriji od 1978. godine. Njegov posao postao je njegov hobi. 

“Naučio sam voziti kamione u francuskoj kompaniji koja je imala kamione Renault. Ovo je prvi Volvo koji vozim i sviđa mi se. Ima dobre kočnice, upravljanje je savršeno, a ravnoteža odlična, čak i sa teškim teretima”, kaže on. 

Svakog jutra, šest dana sedmično, Matthew napušta gradilište Eko Atlantic u 4 sata ujutro. Prati ga njegov asistent, poznat kao "motorboy", 24-godišnji Gift Mwaele, koji mu pomaže tokom dana. Gift pere kamion, pomaže Matthewu pri vožnji unazad u uskim prostorima i služi kao dodatni par očiju koji je potreban u gustom saobraćaju. Svakog dana 200 kamiona putuje iz različitih kamenoloma u Eko Atlantic.

Ceste su loše, pa je saobraćaj naš najveći problem. Napuštanje kamiona da biste popravili puknutu gumu može biti zaista opasno.”

Prva stanica u danu je kancelarija transportne kompanije i radionica u Ibadanu, gdje Matthew i Gift podižu nalog za utovar. Ta cesta se smatra jednom od glavnih u državi, ali je asfalt pokrpan i u lošem je stanju. Čak i ujutro, dok nema puno vozila, treba im više od dva sata da stignu na cilj. 

 

Kada dobiju nalog za utovar, Matthew napušta glavnu i skreće na manju cestu koja se na kraju pretvara u šljunčani put koji vodi do kamenoloma. 

“Pošto su ceste loše, saobraćaj nam je najveći problem. Čak i izlazak iz kamiona radi popravka puknutog pneumatika može biti opasan”, kaže Matthew.

Šljunčana cesta koja vodi do kamenoloma okružena je gustom vegetacijom. Ponegdje se vide stabla jama, kasave i poneko čudno drvo banane. Kamion ostavlja oblak fine prašine iza sebe, a nekoliko žutih leptira prolijeće niz vjetrobransko staklo.  

Iznenada se usred šume ukazuje kamenolom. Bijeli kamioni sa žutim sanducima voze jedan za drugim da bi pokupili svoj teret. Čuje se udaranje i zaglušujuća buka blokova granita koji se utovaruju u kamione. Dok čeka na red, Matthew koristi priliku da popriča s drugim vozačima. 

Promjer granitnih blokova namijenjenih “Velikom zidu Lagosa” je 1,5 metar, a kamioni mogu ponijeti teret do 30 kubičnih metara. Dakle, količinu kamena koja se može prevesti do zida na svakom putovanju ne određuje samo težina, nego i prostor u sanduku. 

Nakon to su Matthew i Gift završili sa utovarom, na izlazu važu kamion i tada nastupa trenutak povratka u Lagos. Sada je 14.30 i saobraćaj je puno gušći. Obično za povratak u Eko Atlantic treba do četiri sata i Matthew zna da će pasti mrak prije nego što se vrate. Zaustavljanje radi jela ne dolazi u obzir. 

“Ne možemo se stalno zaustavljati, inače nikad nećemo stići”, govori nam on. 

Matthew i Gift provode uglavnom cijeli radni dan u kamionu. Hranu nose sa sobom i jedu tokom vožnje, a kada se stvari oko njih malo smire, Matthew uključuje CD plejer. Između dvije izlizane Biblije nalaze se muzičke kompilacije Paula Simona, Steviea Wondera, Jamesa Browna i zvijezde country muzike, Skeetera Davisa. 

“Naravno, imam i nešto nigerijske muzike”, kaže Matthew kroz smijeh. 

On dolazi iz područja koje je ranije bilo poznato kao Biafra, a sada je država Enugu u jugozapadnoj Nigeriji. Otac mu je bio trgovac na tržnici, ali familija nije imala dovoljno novaca pa je Matthew morao napustiti školovanje nakon godinu dana srednje škole.

“U mojoj porodici je bilo petoro djece. Ja sam bio jedini sin i morao sam se brinuti za sebe već vrlo rano. Postati vozačem kamiona bila je, ustvari, moja jedina prilika jer nisam imao novca za ulaganje u vlastiti posao, a moja porodica nije imala dovoljno zemlje koja bi nas sve prehranjivala.” 

Vožnja u Nigeriji, međutim, može biti dosta nepredvidiva. Matthew pokazuje rijeku koja se izlila nakon velikih kiša. Saobraćaj se zatim zaustavlja i transport mora čekati dok nivo vode ne opadne.

Postati vozačem kamiona bila je, ustvari, moja jedina prilika jer nisam imao novca za ulaganje u vlastiti posao, a moja porodica nije imala dovoljno zemlje koja bi nas sve prehranjivala.

Prolazimo pored cisterne koja se ujutro prevrnula vozeći u suprotnom pravcu. Lokalno stanovništvo je brzo uklonilo sadržaj. Ovog puta je sve prošlo bez problema, ali ponekad se dogodi da iskra prouzrokuje požar na gorivu i povrede, pa čak i smrtne posljedice. 

Kamion i još nekoliko oštećenih vozila uz cestu su dobra ilustracija Matthewovog opisa saobraćajnih prilika u državi u kojoj se čini da se ne poštuju nikakva saobraćajna pravila. 

Matthew, međutim, vozi mirno i sigurno. Kod kuće, u Lagosu, ima ženu i četvoro djece, ali ih viđa samo nedjeljom.  

“Radimo dugo i navečer ne mogu stići kući. Saobraćaj u Lagosu je previše haotičan. Ali, subotom navečer odlazim kući i provodim nedjelje sa porodicom. Obično odlazimo u crkvu.”    

Dan u Nigeriji brzo se pretvara u noć i kada Matthew ulazi na područje gradilišta Eko Atlantic, već je tamno. Duga kolona kamiona stigla je na mol sa kojeg izbacuju svoj teret na zaštitno područje između zida i mora. 

Matthew čeka pod reflektorima dok ne dođe red na njega, skreće na uski mol, a zatim ide unazad i izbacuje granitne blokove u more. Valovi ritmično udaraju u zid. Iako su temperature pale, vazduh je još uvijek topao, slan i vlažan. Sa obale se vidi samo nekoliko slabašnih svjetala Lagosa.

Radni dan je završen. Matthew je iza sjedišta spremio zamotuljak koji sada vadi, odmotava i prekriva dva sjedišta u kabini gdje spava. 

U četiri ujutro ponovo će biti spreman za početak novog dana. Tada prvi kamioni odlaze iz Eko Atlantica prema sjeveru.

Kamion

Volvo FMX 6×4, tegljač namijenjen prijevozu teških tereta; sanduk proizvodnje Meiller-Kipper; Motor D13 Euro 3 izlazne snage 400 BKS. 

Zbog loših cesta, maksimalna brzina kamiona Volvo koji se isporučuju u Nigeriji ograničena je na 75 km/h.

Transportni zadatak: do sada je isporučeno 50 kamiona za transport granitnih blokova za izgradnju velikog zaštitnog zida u Lagosu koji se gradi oko novog naselja Eko Atlantic.